Sjajno je Španija startovala, a neverovatno slabo u Eurobasket 2005 ušla reprezentacija Srbije i Crne Gore. Predvodjeni fenomenalnim Huan Karlosom Navarom, Španci su domaćinu i jednom, barem po prognozama, favorita turnira, održali pravu lekciju, koju će oko 8.000 gledalaca u Novom Sadu dugo, dugo pamtiti.
Pamtiće je, sigurni smo, i reprezentativci SCG. Odavno nismo videli plave toliko bespomoćne, trome i spore. Jednostavno, bili su prespori da bi parirali raspoloženim gostima, koji su, kada je Navaro to želeo, menjali ritam, čas ga usporavajući, pa onda iznenada dodajući gas. Te lomove Bodiroga i drugovi nisu mogli da prate, pa je selektor Željko Obradović pokušavao izmenama da pronađe pravu petorku. Plavi su postavu tražili, Španci su je imali i razlika je za tili čas otišla preko 10 poena. I više se ispod nije ni spuštala.
Možda je gledalište očekivalo da u drugom poluvremenu reprezentacija SCG doda gas i krene ka pobedi, ali to je bilo i suviše smela nada. Nastavljena je utakmica u istom ritmu. Španija je gradila svoju igru bez problema, Kalderon se pridružio Navaru, a domaćin igru niti je imao, niti je više tražio.
Trun živosti uneo je Darko Miličić koji je zamenio Nenada Krstića, ali jedan hrabar igrač, uz Igora Rakočevića, nije mogao da donese preokret. De Migel i Rejes su pokupili puno lopti pod kosem, iz daljine su pogađali Garbahosa, Fernandez i Vidal, a na svaki pokušaj Obradovića da nešto promeni, Mario Peskera imao je spreman odgovor.

